I ove smo godine proslavili Dane Josipa Kozarca, novelista, šumara i jednog od najautentičnijih književnika hrvatskog realizma, po kojemu naša škola nosi ime. Učenici su se uključili u niz aktivnosti (izrada panoa, pisanje pjesama i radova o šumama, recitacije i slično) kako bi i ove godine odali počast ovom proslavljenom piscu. Fotografije radova naših učenika možete pogledati u Fotogaleriji a pod opširnije se nalazi biografija Josipa Kozarca, njegov opus i stvaralaštvo.
Josip Kozarac jedan je od najautentičnijih književnika hrvatskog realizma, a svojim je pripovjedačkim umijećem zauzeo mjesto u samom vrhu hrvatske novelistike. Po zanimanju je bio šumar. Rođen je u Vinkovcima 18. ožujka 1858., a umro u Koprivnici 21. kolovoza 1906.
Josip Kozarac osnovnu je školu i gimnaziju završio u rodnim Vinkovcima. U Beču je studirao šumarstvo (1876.-1879.) na Visokoj poljodjelskoj školi te je bio prvi Hrvat s diplomom te škole. Po završetku studija zapošljava se kao šumar u Vinkovcima, Vrbanji, Nijemcima, Županji, Jasenovcu, Mašićima, Novoj Gradiški, a kao upravitelj šumarije u Lipovljanima boravi deset godina te se kao nadšumar 1895. vraća u Vinkovce. Od 1896. do 1898. urednik je Šumarskog lista. Objavljivao je radove s temama iz šumarstva, unaprjeđenja gospodarskoga i ekonomskog života Slavonije i Hrvatske, kapitalizacije hrastovine i njezinih proizvoda, lova i ribolova. Slovio je za vrsna stručnjaka, poglavito za slavonske hrastike. Godine 1886. u Zagrebu je organizirao šumarsku skupštinu na kojoj su bile prihvaćene sve njegove ideje o gospodarenju šumama. Njegove su šume kao uzorne posjećivali ugledni europski stručnjaci, a u stogodišnjim hrasticima, uzgojenima metodom prirodnog pomlađivanja oplodnom sječom ili sadnjom žira »pod motiku«, i danas se obavlja terenska nastava za studente zagrebačkoga Šumarskog fakulteta. Godine 1890. Josip Kozarac obolio je od tuberkuloze zbog čega je često odlazio u lječilište Gleichenberg u Štajerskoj (Austrija) koje je ostavilo traga i u njegovu književnom radu – tamo se događa radnja novela Donna Ines i Oprava. Umro je u Koprivnici.
Josip Kozarac najviše je umjetničke domete postigao u novelistici. U skladu s poetikom realizma i zahtjevom za približavanjem literature životu i problemima društva, usmjeruje se prema zavičajnim temama postajući tako glavni predstavnik Slavonije u regionalnim krugovima hrvatskog realizma. Kozarac je zaokupljen društvenim temama – tradicionalnim seoskim životom koji nestaje pod naletima kapitalizma i tuđinskoga režima (Moj djed, 1887.; Biser-Kata, 1887.; Proletarci, 1888.) te psihološkim posljedicama društvenog raslojavanja (Tri dana kod sina, 1897.; Rodu u pohodu, 1899.). U tim djelima Kozarac ističe potrebu gospodarske i moralne obnove slavonskog sela. Svojim je oštrim zapažanjem i realističnim opisima dao toliko točne i kvalitetno napisane informacije o životu seljaka u to vrijeme, da se njegovi tekstovi danas koriste u etnološkim istraživanjima.
U djelima posljednje stvaralačke faze, teško bolestan, odmiče se od društvene tematike. Okrenut svijetu intime, pod utjecajem Turgenjeva i darvinizma, zaokupljen je duševnim životom svojih junaka u potrazi za ljubavlju i istinom, poglavito ženskim likovima. Tematizira obnovljivost i snagu prirode (Slavonska šuma, 1888.), ljubav i odnose u bračnoj zajednici i društvu (Donna Ines, 1890.; Tri ljubavi, 1894. i Mira Kodolićeva, 1895.), utjecaj represivnoga odgoja na oblikovanje karaktera (Emilijan Lazarević, 1897.), te funkcioniranje činovničke psihe (San savjetnika Orlića, 1901.).
Među Kozarčevim pripovijetkama najpoznatija je Tena, objavljena 1894. U toj pripovijetci Kozarac oslikava Slavoniju i njezinu društvenu sredinu, tematizira emocionalne odnose i stvara uvjerljivi lik Tene – mlade djevojke, potom žene, na određen način zatočenice svoje ljepote. Tena je novela karaktera. Naturalističkim i realističkim postupcima Kozarac gradi lik žene koja svoje ponašanje i životne odluke podređuje nagonu i želji za brzim materijalnim dobitcima. S iskustvom bolesti Tena će se promijeniti i na kraju novele dati naslutiti novi početak. Više informacija o Teni dostupno je u posebnoj bilješki o tom djelu.
Kozarac je objavio i dva romana, a roman Živi kapitali nije uspio dovršiti. Mrtvi kapitali (1889.) nadahnuti su učenjem Adama Smitha o radu kao izvoru bogatstva i poljodjelstvu kao glavnoj gospodarskoj grani te o darovitosti ljudi i plodnosti zemlje kao temeljima napretka društva. Kozarac u romanu promiče ideale rada i poštenja, kritizirajući Slavonce zbog prodaje zemlje, malodušnosti i poročnosti. Roman Mrtvi kapitali doživio je i kazališno uprizorenje, u dramatizaciji M. Mađera, u HNK Osijek 1976. godine. Roman Među svjetlom i tminom (1891.) temeljen je na kritici činovničkog aparata i strukturâ vlasti zbog čega je bio cenzuriran i objavljen je s izmijenjenim završetkom.
O motivima svojega književnoga rada i poetici stvaralačkoga postupka Josip Kozarac govori u kratkoj epistolarnoj Autobiografiji (Život, 1900, 1).
U Vinkovcima se svake godine održava kulturna manifestacija »Dani Josipa i Ivana Kozarca«, nazvana prema njemu i njegovom sinovcu, autoru romana Đuka Begović. Posvećena je zavičajnoj književnosti i književnicima, sudjeluju književnici i književni znanstvenici iz cijele Hrvatske, te se na njoj dodjeljuje prestižna književna nagrada »Josip i Ivan Kozarac«. Dobitnici te nagrade su, pored ostalih, i književnici s popisa školske lektire Anto Gardaš, Pavao Pavličić, Stjepan Tomaš i Tito Bilopavlović, te književnice Ivana Bodrožić, Julijana Matanović i Ivana Šojat Kuči.