Svjetski dan rukopisa, koji se obilježava 23. siječnja, osmišljen je 1977. godine kada su učitelji primijetili kako se umjetnost rukopisa počinje gubiti kao vještina u svakodnevnom životu. Naime, u prošlim su stoljećima na području Hrvatske učitelji učili krasopis kao jedan od važnih nastavnih predmeta, a rukopis je bio važan element obrazovanja i kulture.
Danas, u vremenu digitalnih tehnologija, većina ljudi više koristi tipkovnicu nego što piše rukom. Međutim, pisanje rukom ima brojne prednosti, osobito za djecu. Iako se u današnjem svijetu često zanemaruje, rukopis doprinosi dubljem razumijevanju, boljem pamćenju i razmišljanju. Naime, istraživanja su pokazala da pisanje rukom potiče procese u mozgu koji su ključni za učenje i razvoj intelektualnih sposobnosti.
Rukopis svakog pojedinca je jedinstven, što je jedan od razloga zašto ljudi često više cijene rukom napisane poruke nego one poslane putem SMS-a, društvenih mreža ili e-maila. Pisanje rukom ima osobnu notu koja ne može biti prenesena digitalnim putem, a prema latinskoj poslovici Qui scribit, bis legit – ako nešto napišeš, to je kao da si dva puta pročitao. To naglašava snagu fizičkog čina pisanja, jer on omogućuje dublje povezivanje s tekstom.
Povodom obilježavanja Svjetskog dana rukopisa, učenici 5. razreda naše škole odlučili su obraditi književno djelo Grigora Viteza „Gdje priče rastu“. Kroz analizu i obradu priča, učenici su, osim što su učili o književnosti, također vježbali i lijepo pisanje čime su se povezali s tradicijom pisanja rukom. Svoje uratke su potom uobličili u prikladan pano, čime su pokazali svoj trud, kreativnost i poštovanje prema ovoj važnoj vještini.
Svjetski dan rukopisa podsjeća nas na to koliko je važna očuvanje ove vještine, ne samo kao sredstva komunikacije, već i kao temelja za učenje, razmišljanje i osobnu kreativnost.
Ravnatelj: Boris Lešić, mag. prim. educ.
